04 April 2014

Stranac u svojoj zmlji

Ovaj clanak danas upucujem prvenstveno Ministarstvu dijaspore u
Beogradu da izvuce pouke i saznanje o osnovnom zadatku brizi o
dijaspori.Clanak u prilogu oslikava stanje u Srbiji 2005 godine. Danas
nije nista bolje a mozda i gore. Ovom prilikom postavljam ponovo
pitanje o potpisanoj Konvenciji o radnom stazu izmedju Srbije i
Kanade.Kako se moze ostvariti pravo iz te Konvencije. Kome se podsnosi
zahtev i sta je sve potrebno od dokumentacije da bi se priznavanjem
uzajamnog radnog staza ostvarilo zakonsko pravo pojedinaca koji
ispunjavaju odredbe iz te Konvencije.
Drugo pitanje je zakon o Restituciji. Zelim da znam da li ce predratna
devizna stednja kod Banke Kraljevine Jugoslavije biti obuhvacena
zakonom o restituciji. Napominjem da su devizna garantovana sredstva
kod Banke bivse Kraljevine Jugoslavije i od strane drzave. Stednja
je1946 prebacena u dinarsu stednju sa preuzetom garancijom drzave, da
bi i pored toga kasnije stednja unistena inflacijom.
Prema informacijama directora Narodne banke Srbije gospodina
Pjescevica,sredstva ne mogu biti isplacena.Sredstva su inflacijom
unistena. Na pitanje kako se garantovana stednja mogla
unistiti,odgovor izostaje.Obracanje Ministarstvu Finansija Srbije,
Guverneru Jelasicu,Dinkicu sve do predsednika Tadica, i na kraju
Ministarstvu Dijaspore do danas to pitanje ostalo je bez odgovora.
Blagovremeno sam podneo zahtev sa potrebnom dokumentacijom nadlznoj
jedinici Restitucije.Doticna kancelarija Restitucije je odbila moj
zahtev, da nemam pravo na nadoknadu stete. Zali sam se na odluku.
Proslog meseca nakon nekoliko godina,sam obavesten od strane
Ministarsstva Prave preko ambasade Srbije u Kanadi da je prvobitna
presuda ponistena i da ce se to pitanje ponovo razmatrati od strane
viseg suda u Beogradu. Da moram ovlastiti lice koje ce me u postupku
zastupati overeno od ambasade u Otavi.Prema uputstvu dobijam
ovlascenje od ovlascenog lica od strane drzave Canade i isto
prosledjujem nasoj ambasadi u Otavi. Nakon mesec dana dobijam
obavestenje od ambasade da dostavljeno ovlascenje nadleznom organu
u Srbiji nije prihvaceno. Navodno mora biti ovlascenje overeno od
pravnog lica sa kojim ambasada radi.Morao sam postupiti po uputstvu i
ponovo dostaviti ovlascenje ambasadi na prosledjivanje nadleznima u
Beogradu.
Verujem da ce najzad ishod biti povoljan u koliko se postuje zakon
Srbije i Medjunarodno pravo stednje.
Nedavni slucaj jednog citalaca, koji je doziveo moju sudbinu u Srbiji
citirao je deo mog clanka "Stranac u svojoj zemlji", inspirisao me da
isti ponovo plasiram u javnost u nameri da birokratija izvuce pouke
iz proslosti i dam saglasnost da se ovaj clanak moze objaviti u
dnevnoj stampi bez posebnog odobrenja.Takodje da se autorski clanci
iz mog Blog Save Vidanovica po dogovoru mogu izdati u posebnoj
zbirci,da nakon naplata troskova izdanja deo bude namenjen specificnim
slucajevima deci u nevolji u vidu jednokratne pomoci iz buduceg fonda
Save Vidanovica. Zainteresovani se mogu obratiti radi buduceg
dogovora.Svojevremeno sam preko fonda Kapetan Dragan ucestvovao u
pomoci sirotoj deci.I dalje zelim da prema mogucnostima saosecam bol i
patnje svoga naroda. Mojom zaslugom je gimnazijalka iz Nisa dobila
placeni put i boravak u Kanadi na takmicenju talenata.
Na kraju da napomenem i to da JAT, danasnji JAT Airvez Od 1995 do dana
mi nije isplatio dug na ime advertajzinga poslovne jedinice u
Montrealu i pored silnih obecanja i garancija da ce dug biti izmiren u
najkracem roku. Nadam se da ce ovaj slucaj zainteresovati novog
directora gospodina Kondica, da preduzme odgovarajuce mere da se dug
isplati bez daljeg odugovlacenja i obecanja.
Sava Vidanović
............................
Ceo njegov zivot u dijaspori posvecen je drustvenom zivotu. Vise puta
biran za predsednika Kanadsko-Jugoslovenskog Udruzenja. Clan je i
Srpsko Kanadskog Udruzenja. Osnovao je Radio Montreal i etnicki TV
program , ciji je urednik bio 12 godina. Neustrasivo se borio protiv
zapadne mediske fabrikacije dogadjanja u zemlji i satanizaciji Srba

22 October 2005


STRANAC U SVOJOJ ZEMLJI
Lepo je pokazivati brigu o nasim iseljenicima, pricati o
uspostavljanju nekakvih mostova sa dijasporom preko javnih medija
zvanicnih skupovai sastanaka u Ministarstvu dijaspore. Sve su to
prazne price, mrtvo slovo na papiru.Stvarnost je sasvim drugacija
Bezbroj primera za to su iskustva nasih gradjana koji su pokusavali da
svoje licne probleme u domovini rese direktno ili preko Ministarstva
dijaspore i ambasa..
Necu citirati mnoge zalbe i iskustva nasih gradjana.Moje licno
iskustvo je iskustvo mnogih nasih ljudi iz dijaspore kroz koje su
prosli prilikom posete otadzbini. Da bi se stekla potpuna slika
birokratije sa kojom cete se susrsti, pozeljno je imati strpljenja I
doci do kraja ovog po malo dosadnog detaljisanja. Ali bez toga nema
prave slike birokratije koja cveta u nasoj zemlji.

Razlozi posete domovini su najcesce privatnog karaktera.Posete rodbini
i resavanje licnih problema, kao sto su regulisanje pitanja
drzavljanstva, penzija, putnih isprava i drugih licnih dokumenata, pa
usput se obe do neke banje ili koristi odmor na moru. Retke su posete,
bar za sada,cisto biznis tripovi. Motivi moje posete domovini su licne
prirode, dve godine uzastopce 2004 i 2005 pokusavam da resim pitanje
penzije i drzavljanstva za sebe i suprugu. Politicke promene u
Jugoslaviji i njeno rasparcavanje, aktualiziralo je narocito pitanje
drzavljanstva. Moj slucaj traganja za drzavljanstvom je ne shvatljiv.
Po rodjenju sam Srbin od srpskih roditelja, nikada nisam zatrazio
ispis iz drzavljanstva i nelogicno je da sam ga izgubio i da ponovo
dokazujem ko sam i sta sam. To je veliki propust zakonodavaca koji su
to pitanje regulisali veoma neodgovornostvaranjem nove zajednice SCG.
.Dva puta po 6 nedelja provedenih u zemlji u nameri da ostvarim svoja
zakonska prava, bez krajnjeg rezultata ,je izgubljeno vreme gorkog
iskustva i razocarenja.

Zemlja i narod prosto ne prepoznatljiv.U nastojanju za resavanje
licnih problema i kontakta sa administracijom dosao sam do zakljucka
da sam OTPISAN. Stranac u svojoj zemlji.

U namerom da resim pitanje drzavljanstva i podnosenje zahteva za
dobijanje penzije po osnovu ostvarenog radnog staza, naisao sam na
neouobicajen hladan prijem, nerazumevanje,neodgovorno birokratsko
ponasanje, nestrucnost sluzbenika u nadleznim sluzbama.
Osecaj ,otpisan od drustva, zemlje u kojoj sam rodjen, odrastao,
skolovao se, porodicno tesno vezan, saosecao i delio najteze trenutke
sa mojim narodom, sto i danas cinim svim svojim bicem, je osecaj koji
me ne napusta .Osetio sam tretman stranca u svojoj zemlji,prezreni
neprijatelj, izdajnik, koji to nikada nisam bio niti cu biti.

Napustio sam zemlju redovnim putem, cija vrata za sobom nisam zalupio.
Posao sam trbuhom za kruhom u nepoznat svet, kao i mnogi nasi ljudi
Rastanak je bio sa suzama u ocima, a jos tezai put kojim sam krenuo u
novu buducnost. Prvi susreti i iskustva sa nauralizovanom zemljom,
bili su trenutci najtezi u mom zivotu.Trebalo je dosta vremena da
postignem ono sto sam vec imao. Najzad kada sam ponovo prohodao i
radostan da se ponovo nadjem u sredini iz koje sam izasao, dobijem
tretman neprjiajtelja i izdajnika zemlje i naroda.

Iz svega onoga sto mi se desilo u nastojanju da ostvarim svoja
gradjanska prava prilikom posete odgovarajucih institucija, izvodi se
zakljucak, sta sada trazim od ove zemlje koju sam napustio?.

Nakon 14 godina ponovo sam mislio da sam medju svojima, u mom voljenom
Beogradu, na Terazijama. Za trenutak nisam mogao da se orijentisem gde
sam.Vidim usred bela dana reku sveta, usporenog pokrea, bez cilja.
Slika retko vidjena na zapadu.Tek sutra dan shvatam da nisam u Kanadi.
Ulazim u Zavod za socijalno osiguranje u Nemanjinoj 30.Puno sveta
ispred mnogobrojnih saltera.Zagusljivo, vrucina da umres. Galame i
svadje sa salterskim sluzbenicima na pretek. Na jednom vriska. Neka
mladja osoba pala u nesvest. Nose je do prve stolice, polivaju vodom i
cekaju hitnu pomoc. Na jednom valjda se sluzbeno osoblje prepalo, kao
na zvizduk pistaljke okupia se na sredini sale s one strane saltera na
capraz divan. Za to vreme svet u redovima ispred saltera stoji, psuje
i komentarise- sta nas snadje
. ..
Najzad dodjem na red. Cekam i posmatram kako se mlada dama gleda u
ogledalo i ulepsava. I ne pogleda me , doceka pitanjem sta hoces?.
Najljubaznije sam objasnio da dolazim iz Kanade i zelim da podnesem
zahtev za penziju po osnu radnog staza Od isprava imam kanadski pasos
i nevazeci SFRJ. Nista bez licne karte. Na licnoj karti se nalazi
maticni broj na osnovu cega se proverava uplata vaseg doprinosa za
penziono osiguranje upisan u radnoj knjizici. Licnu kartu ces dobiti
na opstini na kojoj si ziveo do odlaska u inostranstvo- Sledeci molim.
.
Najlepse se zahvalujem I podjem put Zemuna , opstini na kojoj sam
ziveo do 69, odnosno do odlaska u Kanadu.
.
Po uputstvu nadlezne sluzbe, popunio sam potrebne obrasce, platio
taksu predao zahtev za drzavljanstvoi krstenice i licne karte. Nakon
predaje upitah kada mogu doci da podignem dokumenta. ? Za 6 nedelja
licna karta, a drzavljanstvo i do godine dana, posle kompletiranja
dosijea. Objasnio sam da sam kratko vreme tu , da li postoji mogucnost
skracenog postupka ,s obzirom da zivim u inostranstvu? Odite kod sefa
maticne sluzbe i zamolite da vam izadje u susret. Zakucam na vrata
maticara, udjem u kancelariju iz koje sam brze napolje no u nutra.
Doticna gospodja , sef maticnog zavoda je rucala i ako nije vreme
rucku niti pauzi.Kakav bezobrazluk, covek ne moze na miru ni da ruca
od nevaspitanih stranaka, urlala je sefovica.Brze bolje izletim
napolje i izbegnem rafal hrane iz ustiju ljutitog sefa upucen prema
meni.

Pokupio sam se i bez reci izasao i stao ponovo ispred vrata. Nakon
pola sata Budem pozvan. Udjem i objasnim sta hocu. Na moje veliko
iznenadjenje , nakon prelistavanja debelih knjiga,receno mi je da ni
ja niti mija supruga nismo u evidenciji opstine Zemun. Nije moguce.
Ovde smo ziveli do 69. godine, moja supruga je zivela u Zemunu od
rodjenja. Tu smo se vencali pa cak i dete krstili. Moja supruga je
bila sluzbenik opstine neko vreme. Sve to nije vredelo. Umesto trazena
dokumenta dobio sam odgovor da ja i supruga nismo u evidenciji opstine
Zemun.. Cak sam pokazao licnu kartu i pasos izdat od SUP Zemun i ni to
nije pomoglo. Za gospodju sefa maticnog zavoda su to samo nevazeci
papiri.

Receno mi je da radi daljih informacija odem u SUP Zemun. Posto je SUP
u istoj zgradi zakucao sam na vrata sefa i objasnim da sam poslat od
maticara za dalja uputstva, kako mogu dobiti drzavljanstvo i licnu
kartu. . Sef Unutrasnih poslova me nakon saslusanja salje natrag
maticaru da mi se izda kopija drzavljanstva predato prilikom vencanja
i kopiju vencanice.

Opet ti. Sta sad hoces? Gospodjo sef SUP-a me uputio ponovo na vas da
mi izdate kopiju uverenja o drzavljanstvu i kopiju vencanice da smo
vencani na ovoj opstini. Ma koji te idijot salje ovde , idi natrag i
reci muj da se tada nije trazilo uverenje o drzavljanstvu prilikom
sklapanja braka..Idi i nemoj vise da mi dosadjujes.Vratim se ponovo
sefu SUP sa zahtevom sta dalje. Sef SUP-a me uputi u centralni SUP u
Ljermontovoj u Beogradu. Tamo je kaze, centralna arhiva gde ce se
proveriti gde ste zivelii i do odlaska u inostranstvo.

Na salteru Ljermontove dobijam obavestenje da popunim prvo prijavu
boravka u Beogradu, donesem krstenicu ne stariju od 6. meseci i
uverenje o drzavljanstvu , koje mogu dobiti u mestu rodjenja. Sve to
da predam ovde sa popunjenim obrascima i uplatom takse. Licnu kartu cu
dobiti za 6. nedelja a drzavljanstvo u roku od godine dana. Ali
gospodjo ja sam na kratko ovde. Ostavite nekome ovlascenje ko ce za
vas to podici.

Odlucim da sutra dan odem u moj Pirot. Za 15 minuta u Pirotu dobijem
krstenicu i uverenje o drzavljanstvu i sve to po povratku predam SUP u
Ljermontovoj. Pokusao sam da objasnim sluzbenici da sam dosao iz
inostranstva i da mi je licna karta potrebna radi podnosenja zahteva
za penziju da to zavrsim dok sam ovde. Nista nije pomoglo. Odlucim da
zakucam na vrata sefa SUP i nakon skoro dva sata cekanja u red stignem
do sefa. Ispricam moju pricu i saznam da mi licna karta i pasos nisu u
opste potrebni za podnosenje zahteva za penziju. Dovoljno je samo
uverenje o drzavljanstvu.Na uverenju postoji maticni broj pod kojim
moj zahtev za penziju moze da se registruje. Zacudjeno me upita sef ko
mi je dao informacije da mi je sve to potrebno. Vase sluzbe gospodjo
od Zemuna do Ljermontove i zavoda za socijalno .

Objasnim da sam zahtev za dobijanje licne karte, vec predao ovom SUP-u
i usput ispricam na kakve probleme sam naisao. Zamoljen sam od sefa da
pricekam desetak minuta. Posle 15 minuta sluzbenik arhive,donosi
trazena dokumenta koja je sef zahtevao. To su prijave prebivalista za
celo vreme boravka na teritoriji Beograda i Zemuna do napustanja
zemlje.Kako je moguce da vas nema u registraciji Zemuna pita se ona.
Celo vreme je vrtela glavom, sto sam mogao zakljuciti da je
nezadovoljna nadleznim birokratskim sluzbama i odnosom prema
strankama.

Po pitanju moje supruge upitala me sta imam od njenih dokumenata? Osim
krstenice i nevazeceg jugoslovenskog pasosa nista vise.Trebao bi mi
neki vazeci dokument? Mogu zatraziti kopiju pasosa da mi supruga
posalje preko interneta i da vam sutra to donesem. Donesite i kopiju
ovog jugoslovenskog pasosa. Jos u toku dana dobijaem kopiju kanadskog
pasosa, prekopiram jugoslovenski pasos i sutra dan predam nacelniku.

Receno mi je da je sve u redu da samo moram da posaljem overeno
ovlascenje od nase ambasade, osobi koja moze da podigne drzavljanstvo
za moju suprugu . Za drzavljanstvo je potrebno malo vise vremena posto
je to nadleznost SIV..Istovremeno pita la me za broj pod kojim je
zaveden zahtev za moju licnu kartu. Broj sam imao kod sebe, predao
ga.Istovremeno obavesten da ce moja licna karta biti gotova za nedelju
dana. Zahvalio sam se sefu za razumevanje, znalackom i savesnom
obavljanju duznosti, uveren da sam najzad naisao na pravu osobu i da
sam definitivno zatvorio birokratska vrata.

Koliko je vremena trebalo, lutanja i nerviranja, koliko sam
nepotrebnih vrata otvorio, da bi najzad dosao do prave osobe i prave
informacije . Govoreno mi je da se kod nas nista bez mita ne resava.
Stekao sam utisak da neki nastoje da vide koliko mi je dubok dzep i
koliku kovertu mogu ponuditi za ucinjenu uslugu. Ostao sam
neprocenjliv. Bio sam ubedjen da svi nisu isti i da jos uvek postoje
pravi ljudi, koji posteno i savesno obavljaju svoju duznost. Do duse
retki su ali ih ima.

Prvog dana nakon dobijanja licne karte ponovo odlazim u Zavod za
socijalno osiguranje Srbije. Opet isti prizor, previse sveta.Dodjem na
red kod salterske sluzbenice predam dokumenta na uvidjaj i na moje
iznenadjenje dobijem odgovor da nisam u kompjuterskoj evidenciji.Da
moj radni staz iz prilozene radne knjizice nije u kompjuteru i da
moram ici tamo gde sam radio da mi izdaju licni broj na osnovu cega ce
se proveriti da li je uplacivan doprinos za penziono osiguranje.
Povisenim tonom sam zapitao zasto mi to ranije nije receno. Znaci
uzaludno sam gubio vreme da dobijem licnu kartu i drzavljanstvo. Taj
trazeni maticni broj mi nista ne vredi. Gospodjo pa zar nije dovoljan
upisan radni staz u knjizici kao osnov za proveru uplate doprinosa. Ne
gospodine, u knjizici moze biti svasta upisano i mi to ne proveravamo.
Pa molim vas,kako cete proveriti ako vam donesem taj trazeni licni
broj od ustanove gde sam radio. To nam je lakse proveriti. A sta ako
vise ne postoji radna organizacija i ne budem u mogucnosti da vam
pribavim taj licni broj. To je vas problem, uzvrati drsko doticna
osoba sa saltera . Recite mi kako ste resavali penzije onih zahteva
pre 70 te, dok niste imali kompjutersku evidenciju?. Pitanje je ostalo
bez odgovora.
Obratio sam se pravnoj sluzbi zavoda i nakon 2 sata cekanja u red
dodjem do sefa pravne sluzbe. Ispricam kakav sam odgovor dobio, gde mi
je receno da moj zahtev trba da bude primljen. Upucen sam ponovo na
saltersku sluzbu kod druge osobe i dobio isti odgovor da nisam u
kompjuterskoj evidenciji. Ponovo se vracam pravnoj sluzbi koja me
salje glavnom sefu na peti sprat.
Na moju nesrecu sef je sluzbeno otsutan na nekom seminaru na Zlatiboru
i da zamenik glavnog sefa nije upucen u taj problem.Uputio me na
glavni statisticki zavod na opstini na kojoj sam radio. Tamo sam
docekan osmehom i cudjenjem ko je mogao da me na njih uputi. Odgovor
je da oni ne raspolazu takvom evidencijom. Nakon svega moje vreme je
isteklo. Digao sam ruke od zahteva za moju penziju. Rec je o
nekompletnom ukupnom radnom stazu uveden u knjizici. Zahttev za
dokazivanje radnog staza podneo sam zavodu jos 91. godine. Receno mi
je da ce to uzeti najmanje jos 5 godina. Da o tome razmislim i
napravim odluku. Moja odluka je trenutna po saopstenju. Dizi ruke.

Po povratku u Kanadi od ambasade dobijam ovlascenje za osobu koja ce
podici drzavljanstvo za moju suprugu. Posaljem ovlascenje sa povratnim
potpisom primaoca preporucenom postom.Posiljka do danasnjeg dana nije
urucena primaocu i ako sam pokrenuo poternicu. Od Kanadske poste dobio
izvestaj da je posiljka iz Frankfurta otisla za Beograd kojoj se gubi
svaki trag. U ambasadi su mi rekli da moj slucaj nije usamljen, nisam
jedini, da su registrovani mnogi slucajevi iste prirode. Receno je da
nadlezni sluzbenici posta otvaraju postu radi novca i kad vide da nema
para unistavaju posiljku i nikom nista. Niko ne odgovara niti se trazi
krivac. U medju vremenu sam poslao faksom kopiju ovlascenja ovlascenom
licu gde mu je receno da ista nije validna posto nije overena kopija u
dva primerka od strane ambasade.

Na tome se zavrsilo. U medju vremenu isteklo je 6. meseci od dana
izdavanja ovlascenja. .Odlucio sam da ponovo licno putujem s namerom
da zavrsim ono sto sam zapoceo. Pre nego sto sam krenuo na put obracam
se ambasadi u Otavi za obavestenje da li postoje izmene oko
pribavljanja dokumenta za drzavljansto? Po obicaju odgovor nisam
dobio. Docekao sam zadnji dan pre polaska i od ambasade obavesten da
moram ovlascenje overiti kod pablik notara koje ce oni overiti pecatom
ambasade uz naplatu od 85 dolara.. To nisam mogao uraditi zbog
kratkoce vremena. Stigao sam jedino da ovlascenje sa potrebnim pecatom
pablik notara dobijem i tako krenem na put.
Po dolasku u Beograd ponovo sam posao u SUP Zemun sa ovlascenjem i
izvodom iz knjige rodjenih. Receno mi je da dokumenta nisu validna.
Ovlascenje nije overeno od ambasade i zbog toga se zahtev odbija.
Krstenica se prihvata kao validna I ako je starija od 6. meseci, ali
ne i ovlascenje. Odlazim u Ljermontovu u pravnu sluzbu . Pravnica
prihvata ovlascenje ali ne prihvata krstenicu posto je starija od 6.
meseci. Drugog izbora nemam do odlaska u Vukovar, gde je moja supruga
krstena. Istog dana dobijam krstenicu i opet pravac Ljermontova. Na
moju nesrecu pravnice nije bilo u kancelariji nakratko u toku radnog
vremena. Odgovorna sluzbenica odbija da primi zahtev za drzavljanstvo
sa napomenom da ovlascenje nije validno. Nije overeno kod ambasade i
ne moze glasiti na dva lica, mene kao supruga i rodjaka kao drugog
lica, da striktno mora da glasiti da se izdaje u svrhu dobijanja
drzavljanstva.Gospodjo mislim da niste u pravu. Znaci za svaki
postupak trebam posebno ovlascenje. Ovo je ovlascenje overeno od javne
sluzbe Kanade sa vaznoscu svuda u svetu. Zasto ovde nije validno.
Gospodine ja tumacim zakon i drzum se pravila, odgovor je bio jasan.

U ovlascenju stoji da vazi u zastupanju kod svih organa vlasti u
ostvarivanju zakonskih prava. Nisam odustao. Ostao sam uporan cekajuci
pravnicu koja mi je prihvatila prilozena dokumenta.Drugog izbora do
cekanja pravnice nemam. Nakon 4 sata cekanja pred kraj vremena dolazi
pravnica i izdaje nalog da se predmet primi na njen zahtev. Receno mi
je da ce zahtev biti prosledjen za desetak dana Izvrsnom vecu na novom
Beogradu. Posle dve nedelje odlazim na Novi Beograd u Izvrsno vece da
proverim da li je predmet stigao. Predmet jos uvek nije stigao.
Nadlezna sluzbenica gospodja Valjarevic mi obecava da ce cim primi
predmet po kratkom postupku biti resen. Moj slucaj je izuzetak. Prema
gostima se prave izuzetci.

Uveren u to preostalo vreme odlucim da provedem u unutrasnjost Srbije,
posetim rodbinu I usput ostanem neko vreme u Vrnjackoj banji. Gospodja
Valjarevic mi jos zazeli srecan put i lep provod u kraju iz koga sama
potice, s napomenom da se s puta javim i podsetim je na moj slucaj. Na
moje javljanje iz unutrasnjosti predmet nije stigao i ako je po
obavestenju 2. juna upucen SIV. Odlucim da prekinem put i ponovo se
dam u poteru za predmetom.
.
Usput ponovo odem u Zavod za socijalno osiguranje da pokusam da predam
zahtev za penziju za moju suprugu.Na moje iznenadjenje bez ikakvih
posebnih zahteva predmet za penziju moje supruge bude primljen sa
obavestenjem da ce do mog polaska resenje biti gotovo.Zahtev je
prihvacen bez licne karte i maticnog broja, bez drzavljanstva. Upucen
sam na glavnog sefa u cijoj je nadleznosti izdavanje resenja za
penziju da poguram slucaj. Dobijam obavestenje da sef odlazi na odmor
i da se vraca tek 20. juna i da nema zamenika koji radi na resenju
predmeta u njegovom otsustvu. Dogovorio sam se sa ovlascenim licem da
posle 20-tog. ode u zavod i proveri da li je resenje o penziji gotovo.
Kako mi je ovlasceno lice prenelo doticni gospodin ga upucuje da ide i
proveri u prijemnom da li je predmet stigao kod njega Bas tim recima..
Krajem meseca vracam se s puta. Licno odlazim kod sefa Zavoda za
socijalno osiguranje 5. sprat soba 505 i dobijam obavestenje da je
predmet pozitivno resen i da se nalazi na kucanju. Zapitao sam
doticnog da li resenje mogu da dobijem i eventualnu doplatut radnog
staza regulisem dok sam tu. Odrecno mi je receno da ce resenje stici
na adresu ovlascenog lica. Nakon skoro mesec dana resenje je stiglo sa
obrazlozenjem da se potreban radni staz od nekoliko meseci do minimuma
mora doplatiti u predvidjenim ratama a ne od jednom na cemu sam
insistirao i da ce posle kompletne uplacene sume moci da se podnese
zahtev za isplatu penzije.

Dva dana pre polaska za Kanadu odlazim u SIV da saznam dokle se stiglo
sa drzavljanstvom za moju suprugu i dobijam obavestenje da predmet jos
nije stigao kod nadlezne sluzbenice gospodje Valjarevicke. Besan odem
u arhivu i dobijam obavestenje da je predmet stigao i da je prosledjen
sluzbi na resavanje. Nakon molbe receno mi je da dodjem sutra i
drzavljanstvo podignem licno. Sutra dan sam obavesten da Drzavljanstvo
ne mogu licno podici i da ce isto biti prosledjeno SUP Zemun kao
nadleznoj opstini na kojoj je supruga boravila do napustanja zemlje i
da ga ovlasceno lice tamo moze podici. Krecem za Kanadu, uveren da ce
biti kako je receno. Medjutim ni posle mesec dana predmet nije stigao
u SUP Zemun. Iz nepoznatih razloga SUP Zemun je po prijemu predmet
upucen SUP Zvezdara. U SUP zvezdara dugo se nije moglo uci u trag tom
predmetu. Tek ponovnim obracanje SUP u Ljermontovoj receno je iz SUP
Zvezdara da je predmet upucen opstini Zvezdara. Ovlasceno lice se
licno obraca opstini Zvezdara kojom prilikom mu je receno da moja
supruga prvo mora zatraziti upis u drzavljanstvo pa tek onda podneti
zahtev za dobijanje drzavljanstva.
Neverovatna ali istinita prica da ni posle dve godine nisam dobio
trazeno drzavljanstvo da se posle dve godine dodje do zakljucka da sam
isao pogresnim putem zahvaljujuci nestrucnim sluzbama koje su me
bespomocno setale od ustanove do ustanove, od kancelarije do
kancelarije. Da li je logicno da se prvo trazi upis u knjigu
drzavljana ako se prethodno nije zatrazio ispis iz drzavljanstva Niti
ja niti supruga i ako smo dvojni drzavljani po zakonu, nikada se nismo
odrekli naseg drzavljanstva niti podneli zahtev za ispis .Treba sve iz
pocetka, jos dve godine cekanja i na kraju izmisliti opet nesto novo i
sve tako u beskonacnosti.

Da slika stanja bude jos komicnija pismeno sam se obracao Ministarstvu
dijaspore za pomoc i zadnji put ove godine licno sreo sa ministrom
Vukcevicem , ma da sam i prosle godine posetio to ministarstvo i izneo
probleme sa kojima sam se sreo u nadi da je jedna od nadleznosti tog
ministarstva da se nadje na usluzi i pravim savetima uputi ljude kako
i na koji nacim se mogu resavati problemi dijaspore.

Na moje uveravanje licno je ministar Vukcevic obecao da ce takvi
slucajevi biti resavani po kratkom postupku i da ce moj slucaj
garantovano biti resen. Na sam polazak ponovo sam se obratio ministru
da drzavljanstvo ni sada nisam dobio.. Ovoga puta minister Vukcevic me
upucuje na svoju sekretaricu, Draskovic, po svoj prilici rodjaku
ministra Draskovica koja je navodno stupila u kontakt sa odgovornom
osobom, urgirala da se slucaj resi po kratkom postupku. Dokaz svega
toga, uticaj ministarstva i briga o dijaspori je rezultat i mog
slucaja koji ni do danasnjeg dana nije resen. Ne insistiram na nikakve
privilegije vec podvlacim znacaj i uticaj tog ministarstva na koje se
upucuju nasi gradjani iz inostranstva, koje se predstavlja majka
dijaspore,da je formirano radi dijaspore da olaksa probleme dijaspore
, gradi mostove sa dijasporom. I da na kraju zavrsim ovu tuznu pricu
recima koje najbolje karakterisu stanje u zemlji: Nista od obecanja ,
prazne reci.Reci drumom, rezultati sumom.To je sadasnja slika stanja u
nasoj zemlji. Birokratija cini svoje ,Cveta. Sto ce reci jedna lasta
ne cini prolece.
Nadam se da ce ovaj slucaj zainteresovati nadlezne da se suoce sa
cinjenicama i dodju do zakljucka da se ovako ne moze , da ovim nismo
ni gde smo. Da ce pobuditi paznju javnog mnjenja i stampe da se sazna
istina koja boli.
Vidanovic
Da bi se bolje shvatila nostalgija i vezanost za rodnu grudu u
prilogu dostavljam Zelju BRANKA RADICEVICA:
Ja poznado sto nisam poznavao,
Pravi sanak ja sam vec osanjao;
Prvi sanak robovanja moga,
Prvi sanakmira vecitoga,
Proletela letom vrh veneka,
Polovina-polovine veka,
A ja lezim u tudjem kraju,
U tudjini u-, todjem zavicaju.
Tudja raka ledena je raka,
Tudja zemlja nikad nije laka;
U tudjini mucno li se lesks,
Tudjina je i mrtva su teska.
O Srbine a moj mili brate,
Zadrhcem se kad pomislim nate;
Srpska momo sele moja mila,
Timi nisi ni groba vidila;
A ni groba ni na grobu cveta,
Tudja noga po njemu se seta.
Strazilovo divno strazilovo,
Tebe Branko u zvezdice kovo,
Tebe kovo i i o tebi snevo
I od tebe nesto i zahtevo?
Kad me smrtna otrgne od ljudi,
Da me primis ti na svoje grudi?
Preneste me braco moja mila,
Pored onog ubavog belila
Kroz Karlovce gde sam mladost provo,
Pa na ono divno Strazilovo;
Tu jos jednu staru zapevajte,
Tu mi braco kosti zakopajte,
Tu mi braco pravog mira losto,
Srbadio nebilo ti prosto.
Brankove zelje uzdahe i ceznje najbolje oseca nas svet u tudjini.
Zato i Aleksa Santic opominje svojom pesmom-
Ostajte ovde
Sunce tudjeg neba
Nece vas grejat kao ovo ovde.
Ali dok se ne ode iz zemlje, pravo znacenje i poruka Santica se najbolje razume.
Za one koje su zaboravili Branko Radicevic,prvi nas pesnik zapevao
je Vukovim narodnim jezikom. Studirao je u Becu,oboleo od neizlecive
bolesti toga vremena tuberkuloze i umro 1853 u svojo29 -oj godini u
cvetu najlepse mladosti. Osecao je da ce umreti i ovu pesmu ispevao
pred samu smrt namenivsi je svojim Srbima da ga ne zaborav i kosti
ne ostav u tudjini, vec prenesu u njegovo milo Strazilovo koje je u
zvezdice kovo. Mislim da je dosta na oci navrelih suza i uzdisaja.
Pozdrav Vidanovic

No comments: