28 December 2013

(Ne)podobne žrtve



Neshvatljiva bruka i sramota a se usred Beograda prikazy zrtve Siptara a svojevremeno zabrane zlocini Siptara nad Srbima. Ko j taj koji odlucuje a tome sta ce se svetu prikazati a sta  zabraniti. Cem vodi ovakva sramna odluka ciji je cilj da  Srbe prikaze kao zlocince a  zlocine drugih namerno skriva i egira. Zaista  ovaj slucaj je  za svaku osudu i kaznjavanje aktera po hitnom postupku.

Vidanovic

 

 

(Ne)podobne žrtve

Objavljeno u: Komentar nedelje

      22 Decembar, 2013 Nedjelja u 11:50

 

NEMA ideologije, politike, programa, čija bi važnost opravdala pucanje u telo deteta, žene, starca. Tako nešto u konačnoj izvedbi uvek doživi poraz. Vojska koja ubija decu može da dobije rat, ali uvek, bez izuzetka, izgubi mir. Pre ili kasnije.

 

U ovdašnjim ratovima devedesetih ponovljene su neke od najstrašnijih scena iz velikog ubijanja u Drugom svetskom ratu. U ovom slučaju reč je o Kosovu. Među onima koji su na tom prostoru počinili zločine bilo je i Srba. I tu nema opravdanja. Onaj ko, sa srpskom trobojkom na kapi, može da povuče obarač i saspe deset metaka u telo žene ili deteta nema ništa sa Milošem, Stepom, Putnikom, Mišićem… On je njihova negacija, on je sramota Srbije i Srba. Srbija se takvih odrekla u tužilaštvima i sudovima, u javnosti i u medijima. Jesu li drugi na ovaj način „sahranili" svoje zločince?

Beograd je, pre neko veče, otvorio jednu od svojih kulturnih institucija – Kulturni centar Beograda – i tu, u srcu grada, instalirao repliku dnevne sobe albanske porodice Bogujevci, sa Kosova i Metohije, stradale od strane srpske paravojne grupe „Škorpioni", marta 1999. godine. Jeziv zločin. Preživelo je troje mališana. Danas su to odrasli ljudi, državljani Velike Britanije. Njih troje su autori izložbe; zatražili su i dobili mogućnost da Srbima, u njihovom glavnom gradu, predstave porodičnu tragediju. Za taj zločin srpska država osudila je izvršioce. Eno ih u zatvoru i na poternicama. Izložbu je otvorio Ivica Dačić. Snažna poruka prisustvom, veliki prostor za tumačenje. Veći deo srpske javnosti drži da je ova izložba, uz sve poštovanje za mrtve, ipak provokacija, ukazivanje na Srbe kao jedine zločince. Izložba je, ponoviću, postavljena u Kulturnom centru Beograda. Na stranu pitanje šta ovakva postavka ima sa kulturom.

Mašinski inženjer Dragan Cerović bio je, do bombardovanja Srbije od strane NATO, u sistemu Elektroprivrede Srbije, sa radnim mestom na Kosovu. Svestan da Srbi zaboravljaju brže nego što pamte, 2001. godine, zajedno sa Draganom Pešićem, najpre je napravio publikaciju, a onda i izložbu fotografija sa temom stradanja radnika elektroprivrednih preduzeća na Kosovu i Metohiji. Ubijeno ih je 50, kidnapovano 27, u ogromnoj većini Srba, ali i Albanaca i Muslimana koji su Srbiju doživljavali kao svoju državu.

Dragan je izložbu, možda nećete verovati, najpre ponudio Kulturnom centru Beograda. Odbili su nakon nekoliko minuta razgovora, nisu hteli ni da ga saslušaju.

Ovogodišnji Oktobarski salon otvoren je debatom „Živi logor smrti", zasnovanom na ideji da se u istu ravan stave nemački koncentracioni logor na Sajmištu, u vreme Drugog svetskog rata, i logor u Omarskoj kod Prijedora, iz rata nastalog raspadom Jugoslavije. Prvi su držali nacisti, drugi Srbi, u prvom je ubijeno (uključujući okolne lokacije) 32.000 Srba i 8.000 Jevreja. Kako se to stratište može dovesti u istu ravan sa Omarskom znaju, izgleda, samo ovi iz Kulturnog centra Beograda. Naime, oni su organizatori i Oktobarskog salona.

Nema svrhe da se pitate da li je u Prištini moguća izložba o zločinima Albanaca nad Srbima. Pravo pitanje je ko Kulturnom centru Beograda daje snagu da žrtve u ratu na Kosovu razvrstava na podobne i nepodobne. I kako se zove takva rabota?

Piše: Ratko Dmitrović za novosti.rs

 

25 December 2013

Ravna Gora veliki Bajicev promasaj

 

    

Ravna Gora

Serija Ravna Gora Radosa Bajica je veliki promasaj.Po mnogima   neocekivano razocarenje. U dosadasnjim prikazanim serijama namera Baica da prikaze  stvarno stanje I uzroke gradjanskog rata  Cetnika I Partizana  ostaje bez odgovora bar do sada vidjenog. Govori s da je  do sada najposecenija  gledana serija.Razlog tome u koliko se moze  to prihvatiti je iscekivanje razresenja pitanja bratoubilackog rata u toku Drugog svetskog rata nakon okupacije Jugoslavije od strane sila osovina na celu sa Nacistickom Nemackom.

Do sada bar Bajic se nije dotakao uzroka sukoba Partizana I Cetnika I ko je zapravo vodio  pokret otpora. Glavni razlog sukoba Cetnika I Partizana je borba izmedju pristalica Monarhije I republickog uredjenja drzave. Draza kao pukovnik kraljevske vojske voidi borbu protiv Patizana za ocuvanje Monarhije, dok Tito  kao vodja Partizana je protiv  Monarhije. To je sustina sukoba I razlog  bratoubilackog rata na prostorima bivse Kraljevine Jugoslavije.

Pocetak sukoba monarhista I republikanaca je prvo zasedanje AVNOJa 1942 godine u Jajcu.

"26. novembra 1942, partizanske vođe Jugoslavije su sazvale prvo zasedanje AVNOJa u Bihaću u nadi da će dobiti politički legitimitet. Sastojeći se od komiteta i komunističkih i nekomunističkih partizanskih predstavnika. Pod Josipom Brozom Titom, AVNOJ je proglasio podršku:

   demokratiji

   pravima etničkih grupa

   nepovredivosti privatne svojine i

   slobode individualne ekonomske inicijative za različite grupe"

Tim povodom Draza  salje telegram  vladi u izbeglistvu o odlukama AVNOJA

Decembra 1943, Ruzvelt, Čerčil i Staljin su odlučili da podrže partizane. Velika Britanija se pridružila mesec dana kasnije i prestala je da snabdeva četnike.

 

"Na drugom zasedanju AVNOJA u Jajcu, od 21. novembra do 29. novembra 1943, Tito je proglasio AVNOJ vrhovnim izvršnim telom. Odluke drugog zasedanja AVNOJA su:

   da se stvori federalna Jugoslavija, zasnovana na pravu o samoopredeljenju, u kojoj će živeti južnoslovenski narodi: Srbi, Hrvati, Slovenci, Makedonci i Crnogorci u ustavnim republikama sa jednakim pravima;

   da se izabere Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije, sa sedištem u Jajcu,

   da deluje kao privremena vlada.

   da se Titu da zvanje Maršala Jugoslavije i premijera.

   da se ponište odluke jugoslovenske vlade u igznanstvu

   da se kralju Petar II Karađorđević zabrani povratak u zemlju dok se na

   referendumu ne odluči status monarhije"

       Posle Drugog zasedanja AVNOJ-a, Purićeva vlada je prema NOP zauzela otvoreno neprijateljski stav. U tom duhu, Mihailović je 13. decembra 1943. uputio četničkim komandantima:

      

       „Predsednik Kraljevske vlade gospodin Božidar Purić dostavlo mi je sledeću depešu povodom stvaranja komunističkog komiteta narodnog oslobođenja, koji sebi pridaje važnost privremene vlade. Kraljevska Jugoslovenska vlada dala je sledeće saopštenje za javnost. Sledi saopštenje:

       Ovaj nasilni teroristički pokret ne odgovara ni u čemu demokratskim i socijalnim shvatanjima našeg naroda niti njegovom narodnom duhu. Ovakvi pokreti unose samo konfuziju u redove jugoslovenskoga naroda i mrve njegov ujedinjeni otpor protiv okupatora...[3]"

Decembra 1943, Ruzvelt, Čerčil i Staljin su odlučili da podrže partizane. Velika Britanija se pridružila mesec dana kasnije i prestala je da snabdeva četnike.

Nakon prebacivanje svoje podrške partizanima, Britanija je radila na zbližavanju Tita i Petra. Na urgiranje Britanije, Petar je odlučio da ostane izvan Jugoslavije i u septembru je pozvao sve Jugoslovene da pređu u partizane.

Pre donosenja odluke da podrzi Tita  Cercil je poslao svoga sina u Jugoslaviju da  ispita ko u stvari void pokret otpora. Cercil upoznat da Tito voidi oslobodilacki rat protiv fasista I kolaboranata podrzao je partizanski pokret I delovao na kralja Petra da uputi apel svim Jugoslovenima da se pridruze Partizanima

Od  zasedanja I proglasa AVNOJA sukobi  Partizana I Cetnika su  bili otvoreni. Cetnici su 1943 godine na Sutjesci  ucestvovali u Petoj ofanzivi na strain Nemaca protiv Partizana. Cetnicima se pripisuje  zlocin  streljanja ranjenika Partizana I obolelih od tifusa. Partizani su bili u obrucu na Sutjesci I u krvavoj I teskoj  tridesetodnevnoj borbi u 5-toj ofanziv u operaciji Svarc uspeli su da  se oslobode obruca I izvuku snage prema Bosni.

U bitci na Sutjesci ranjen je I sam Tito.U toj borbi poginuo je I komandant trece udarne  divizije Sava Kovacevic.Koca Popovic,komandant prve  proleterske divizije probio je obruc osam puta nadmocnijeg neprijatelja kroz Zelengoru ka Jahorini. U tim  borbama poginulo je 5697 Nemaca,4209 ranjeno, od ukupno 127000 Nemaca,dok je na straini Partizana poginulo 7500 borca I ranjeno 3500  od ukupno 16000 boraca. Vise od 500  ubijenih boraca su zene mahom  bolnicarke bobijene sa ranjenim borcima.Zlocini nad ranjenim Partizanima pripisuju se Cetnicima.

U dosadasnjim serijama  gledaoci nisu imali prilike da prepoznaju  prave uzroke sukoba Cetnika I Partizana. Bajic ni jednog trenutka nije spomenuo pomenute navode sukoba  Partizana I Cetnika, kao povod AVNOJSKIH ODLUKA. Velika gledanos  serije se tumaci kao radoznalost za istinite dogadjaje, sto ne znaci da je u pitanju popularnost serije. Bajuc se prihvatio teskog zadatka u nameri da pomiri zavadjene strane. Ocigledno u tome nije uspeo.

Serije su dosadne, bez posebno ocekivane sadrzine. Razvodnjene scene daleko od stvarnih dogadjaja I cilja pomirenja cetnika I Partizana. Ocene pojedinaca su da je Bajic naklonjen Cetnicima u nameri da ih prikaze  nevinim zrtvama . Daleko od realnosti pomirenja ,zaborava I oprastanja. Na novim generacijama je da ipak prevazidju seb I krenu istinskim  putem pomirenja,kao plod srpskih neprijatelja ,ciji je cilj nestanka Srba sa zemljine karte, vinovnici svih ovozemaljskih ratova svetskih razmera.

Vidanovic