29 May 2012

BORI DRAGASEVICU ORDEN KRUNE PRVOG STEPENA

BORI DRAGASEVICU ORDEN KRUNE PRVOG STEPENA

 

 

 Sa nestrpljemnjem ocekujem  da procitam  najavljene memoare Bore Dragasevica i vidim sta je o meni mogao reci kao jednog od njegovih najvecih neistomisljenika u Kanadi. O njegovoj nagradi koju mu je dodelio  prestolonaslednik Aleksandar Karadjordjevic necu govoriti. Posle procitanih ovih redova  neka citaoci  sami zakljuce da li je  nagrada otisla u prave ruke.. Siguran sam da me Dragasevic  nije mimoisao u svojim memoarima i predstavi citaocima drugacije no sto smatram da jesam. Da sam ceo svoj zivot posvetio  srpskom narodu i borbi protiv  mediske satanizacij Srba, predstavljeni  zapadu kao zlocinci i genocidan narod, zahvaljujuci srpskim izrodima.Dragasevicevo delovanje na celu Narodne Odbrane Canade , kao samozvani predsednik te stranke  na cijem je celu bio vise od 20 puta, vodio je anti srpsku politiku.Takva njegova politika je bila neprihvatljiva za mnoge srpske patriotske organizacije, drustava. i pojedinaca. Neovlasceno se  predstavljao  vlastima Kanade da  deluje u ime u ime svih srpskih politickih organizacija i drustava. Posle 60 -tihi godina njegovo clanstvo se naglo smanjuje i figuriralo u dvocifrenom  broju, da bi ostalo samo ime Narodne Odbrane. Do 60 godine  granice tadasnje jugoslavije su bile zatvorene. Svaki onaj ko je  ilegalno napustao zemlju  prihvatan je od strane narodne odbrane, kao pogodan politicki protivnik svoje domovine. Nakon objave da svi koji su ilegalno napustili zemlju i nisu ucestvovali u zlocinima svoga  naroda u toku rata, mogli su da se vrate u domovinu. Tako je veliki broj izbeglica napustio Kanadu i  Narodnu Odbranu ne samo  u Kanadi vec i iz ostalih zapadnih zemalja. Delovanje Narodne Odbrane je bilo odvracanje od povratka da je to samo prevara da se izvrsi ciscenje nepozeljnih drzavnih neprijatelja. Sa otvaranjem granica u Kanadu stize treci talas imigranata, uglavnom intelektualca, koji cine najibrazovaniji sloj imigranata do tada,, kojima je bila neprihvatljiva  politicka platforma  Narodne Odbrane na celu sa Borom Dragasevicem, za koga se zna ko je bio i na cijoj strani se borio za vreme  Hitlerove okupacije Jugoslavije. Kao ljoticevac radije se predstavljao kao pripadnik cetnickog pokreta radi podrske njegovoj  anti srpskoj politici.Dragasevicu se pripisuje ucesce u streljanju djaka i rodoljuba u Kragujevcu i Kraljevu. No nije moje da o tome sudim ovom prilikom.To prepustam  onoma kojima je stalo do istine.Kao predsednik Jugoslovensko Kanadskog Udruzenja, i clan Srpsko Kanadskog Drustva u Montrealu, javno sam se suprotstavljao  delovanju Dragasevica i njegovoj Narodnoj Odbrani u Kanadi.Preko tada jedinih  srpskih Nezavisnih Novina u Torontu vlasnika Mirka Stokanovica , ciji sam  dopisnik bio nekoliko godina, vodjena je  debata izmedju mene i Dragasevica mesecima . U svojoj politickoj nastranosti  Dragasevic je isao toliko daleko da je cak i tadasnjem  ministru inostranih poslova u Trudovljevoj eri  Axswvaltiju u ime svih srpskih politickih organizacija i udruzenja neovlasceno i samozvano   zatrazio uvodjenje ponovnih sankcija Srbiji zbog vladavine Milosevica, kao predsednika federacije Srbije i Crne Gore. To njegovo pravo predstavljanja u ime svih organizacija osporio sam time sto sam se obratio pismenim zahtevom Axwortiju, da  Dragasevic  za  ponovno uvodjenje sankcija Srbiji ,odnosno SRJ Srbije i Crne Gore moze zahtevati samo u svoje licno ime i ime njegove Narodne Odbran. a ne svih organizacija i Srba u Kanadi. U roku od  nedelju dana  Ministar Axsworti odgovara na moje osporavanje prava  nastupa Dragasevica u ime svih srpskih organizacija u kome  naglasava da je Kanada skinula sankcije  Srbiji  95 i da nema namere da  uvodi ponovne sankcije na  neciji zahtev. Istu gresku Dragasevic je ponovio prilikom  posete Solane Kanadi, gde je javno izjavio da je jedini  Srbin primljen od Solane kome je  postavio pitanje kada ce smeniti Milosevica. Od tada je njegova politicka karijera i uticaj na srpski zivalj definitivno iscezo. Jedinu pozitivnu stvar, koju je Dragasevic ucinio a to je zajednicki nastup svih Srba i  organizacija u demonstracijama prilikom napada NATO na Srbiju 99 godine. Pridruzio se  Srbima. U agresiji NATO na Srbiju je jedini put kada su svi Srbi  i sve organizacije  zajednicki izaslji na demonstracije organizovane u Torontu, Otawi i Montrealu. U svim tim demonstracijama sam uzeo aktivno ucesce i kao urednik tadasnjeg ETNICKOG RADIO I TV PROGRAMA obavestavao javnost o tim dogadjajima. Cak i intervjue pravio sa Dragasevicem. Reportaze sa tih demonstracija  slao i RTS koje su bile objavljivane, kao i aktuelnosti u  srpskim komunama  u Kanadi. Medju prvima sam  trazio srpsko pomirenje u Kanadi. Odgovor Bore Dragasevica na  moj predlog ,je bio da pomirenje svih Srba moze doci samo pod kapom Narodne  Odbrane. Iz ovih nekoliko  primedbi o politickom delovanju Narodne Odbrane  Bore Dragasevica, moze posluziti pravilnom shvatanju stava Bore Dragasevica nakon procitanja njegovih memoara.Ako je bio iskren i govorio istinu u svojim memoarima, kako je i sam rekao, nije stedeo ni sebe ni druge, moglo bi se ocekivati da je u svojoj karijeri cinio nedozvoljene greske. Jedan od poznatijih kriticara  Dragasevicevog delovanja bio je i  Tejlor Skot poznat  Srbima po svojoj knjizi INAT, kojom se predstavio kao prijatelj Srba. Bio je u sastavu kanadskog bataljona KFORA  u Bosni i kao pripadnik  KFORA prikazao se kao covek koji se  bori protiv nepravde,i mediske satanizacije Srba na zapadu. Nadam se da ce ovo moje  vidjenje proslosti i delovanje u odbrani srpskog naroda  skrenuti paznju nekih urednika i naci se na stranicama njihovih listova.

Sava Vidanovic 

On 17-05-2012, at 11:46 AM,



  http://www.vesti-online.com/Stampano-izdanje/13-05-2012/Susreti/224391/Najpoznatiji-Srbin-Kanade

SVEDOK ISTORIJE - ORDEN KRUNE ZA JEDNOG OD NAJSTARIJIH SRPSKIH EMIGRANATA
Najpoznatiji Srbin Kanade

Bora Dragašević je kao 20-godišnjak
pobegao iz Jugoslavije preko okeana, a uskoro iz štampe izlaze njegovi
memoari, za koje ne očekuje odobravanje, jer kaže da nije štedeo ni
sebe, ni druge.
Čestitoj i uglednoj starini 87-godišnjem Bori
Dragaševiću, istaknutom Srbinu i dugogodišnjem lideru Srpske narodne
odbrane u Kanadi, prestolonaslednik Aleksandar Drugi Karađorđević
uručio je u subotu, 12. maja 2012. Orden krune velikog krsta u prvom stepenu , najviše priznanje dinastije Karađorđević uz obrazloženje da se odličje
dodeljuje "za zasluge za naš kraljevski dom, za narod i opšte dobro".
Priznanje se sastoji od ordenskog znaka na lenti, ordenske zvezde i
povelje. Ovom svečanom činu u Starom dvoru na Dedinju prisustvovali su
Draga i Jovan Dragašević - supruga i sin laureata, predstavnici Krunskog veća i Krunskog saveta, prijatelji porodice Dragašević i doma
Karađorđević, kao i druge istaknute ličnosti Srbije.
Dragašević je
otišao iz Srbije krajem 1944. i od 1948. godine živi u Kanadi, a ovih
dana boravi u otadžbini, gde uskoro treba da budu objavljeni i njegovi
memoari pod nazivom "Stopama predaka". Reč je ne samo autobiografskom
delu, već pre svega o kapitalnom svedočanstvu, kao učesnika u važnim
istorijskim i nacionalnim događajima srpskog naroda na Balkanu, a potom i
u srpskom rasejanju na severnoameričkom kontinentu.

Izbeglički logori
Vidno
uzbuđen Dragašević je za "Vesti" rekao da je odlikovanje kraljevskog
doma Karađorđević za njega "neočekivano priznanje i najprijatnije
iznenađenje".
- Orden krune doživljavam kao veličanstven dar, možda
na kraju mog života, kao oličenje spomena na moj rad i moju spremnost
još od najranijih mladalačkih dana da žrtvujem svoj život za Srbiju i
našu monarhiju. Od rođenja sam odgajan na amanetu predaka, u
tradicionalnoj srpskoj kraljevskoj oficirskoj porodici kojoj su kroz
celu njenu istoriju simboli srpstva bili kruna, kraljevi iz dinastije
Karađorđević, pravoslavna hrišćanska vera i srpska svetosavska tradicija
- ispričao je naš sagovornik.
Bora Dragašević je rođen  decembra1924. u
Kragujevcu. Živeo je u Šibeniku, Herceg Novom, Mostaru i Beogradu. Drugi
svetski rat je proveo na ratištima u Srbiji i Crnoj Gori kao srpski
dobrovoljac, komandanti mu bili Kosta Mušicki i Pavle Đurišić. Pred kraj
rata zarobili su ga partizani, ali je uspeo da pobegne sa streljanja i
oktobra 1944. domogne se Grčke. Potom postaje izgnanik iz otadžbine u
italijanskom logoru Eboli, pa u nemačkom Dipholcu, odakle odlazi u
Kanadu 1948. Posle 56 godina života u emigraciji, prvi put stiže u
Srbiju jula 2001. Bio je prvi Srbin lider jedne nacionalne organizacije
iz rasejanja kojeg je u dvoru na Dedinju srdačno ugostio tek useljeni
prestolonaslednik Aleksandar Drugi.
Doajen stare srpske
antikomunističke emigracije na severnoameričkom kontinentu Bora
Dragašević posle 29 godina provedenih na čelu Srpske narodne odbrane i
nakon 23 godine na dužnosti glavnog urednika "Glasa kanadskih Srba" i
jednog od osnivača radio-časa Šumadija u Torontu, povukao se 2006. Time
je zaokruženo gotovo poluvekovno poglavlje njegovog volonterskog rada na
srpskom nacionalnom, društveno-političkom, socijalnom, religioznom,
kulturnom i humanitarnom polju u rasejanju, za šta je dobio više
priznanja kanadske države. Kao istaknuti član Liberalne partije postao
je prvi srpski predstavnik pri Ministarstvu za multikulturu i od
tadašnjeg kanadskog premijera Pjera Trudoa dobio povelju zahvalnosti za
uspešno angažovanje. Kanadska država dodelila mu je i 1996. godine
Zlatnu plaketu za volontersku aktivnost na afirmisanju srpske etničke
zajednice i multikulturizma, a godinu dana kasnije proglašen je za
srpsku ličnost broj jedan u kanadskoj državi. Mada su ga osim priznanja
povremeno sustizala osporavanja pojedinaca iz srpske zajednice, on ipak
nije klonuo duhom niti odustajao od zastupanja srpskog nacionalnog
interesa. Liberalno-demokratski orijentisan, na pogrde bi odmahivao
rukom, citirajući izreku da "niko nije prorok u svom selu", a u šali bi
katkad primetio da se za "dobrim konjem prašina diže".
Oficirska loza
Govoreći
o memoarima koji će uskoro izaći, Dragašević kaže da je to njegov
moralni dug prema precima i srpskom rodu, ali i spomenar životnih
aktivnosti porodice Dragašević počev od Borinog pradede znamenitog
oficira Jovana Dragaševića - učesnika u stvaranju slobodne Srbije na
Berlinskom kongresu 1878, zatim dede Borivoja, komandanta Drinske
divizije i učesnika Balkanskih ratova, kao i oca Dragora, učesnika Prvog
svetskog rata, pravnika sa Sorbone i sudskog oficira Jugoslovenske
kraljevske vojske pre Drugog svetskog rata.
- Sve to nije bilo
lako staviti između dve korice. Znam da ničiji život u celosti ne može
da se ispriča i da za to ne bi bile dovoljne ni hiljade stranica.
Svestan sam da moja svedočenja neće kod svih naići na odobravanja, ali
nisam štedeo ni sebe, ni druge. Mirne savesti sam sve zapisao onako kako
sam video i doživeo, bez namere da bilo koga uvredim. Ponosim se što
sam bio srpski dobrovoljac i u sastavu dobrovoljačkog bataljona koji je
general Milan Nedić poslao u Rašku, u pomoć četnicima, jedinicama u
kojim sam se nekoliko meseci borio pod komandom četničkog vojvode Pavla
Đurišića. U 87. godini, posle više od 70 godina učešća u srpskoj borbi
na raznim frontovima, smatrao sam da je vreme da iznesem vlastito
viđenje događaja - objašnjava Dragašević.
Sav prihod od prodaje ove
knjige namenjen je siromašnoj srpskoj deci u otadžbini. Stoga će pre
puštanja knjige u prodaju biti otvoren poseban bankovni račun pod
namenskom naznakom "za srpsku decu". To je moj zavet pred Bogom i
savešću - poručuje Dragašević.


Stopama predaka
Dragaševićevi
memoari "Stopama predaka" namenjeni su čitalačkoj publici u Srbiji i
rasejanju. Memoari su organizovani u dva velika dela: prvi deo se dešava
u otadžbini i čita se kao jedna celina, dok svako poglavlje drugog dela
knjige predstavlja samostalnu,
zasebnu celinu.