04 May 2012

zavrsena predizborna tralalajkka

Ova  predizborna trka je jedna od najgorih koja se pamti u Srbiji. Tolika obecanja, tolike lazi, licnih vredjanja,kokodakanja  cije je jaje najvece, da te zaboli glava.  Svaki sa svog aspekta istice da je najbolji, da ce resiti sve postojece problme u Srbiji. Ajde i da covek poveruje onima koji nisu do sada bili na vlasti, ali kako verovati onima koji su na vlasti. Sta su obecali u predhodnoj kampanji a sta od toga ispunili. Obecali svasta a nista  ostvarili nisu. Demokratska stranka i Tadic se hvale dosadasnim postignutim uspesima.  O kakvim uspesima  je rec. Ako u uspehe ubrajaju status kandidata u zamenu za prodaju Kosova,odricanja kosovskih Srba,zaduzenost Srbije za vise od 14 milijardi evra . Milion nezaposlenih,rasprodaja ,privatizacija i bankrotstva privrednih firmi.Armija gladnih, koji ceprkaju po kantama za smece.i onih koji zive od jednog obroka dnevno na narodnim kuhinjama. Nezapamcen,porast kriminala i korupcije. To su uspesi  Borisa Tadica .

 

.Sticajem   statusa kandidata je najveci  njegov uspeh kojim se hvali.Rezultat toga  su navalili  inostrani investitori od kojih se Tadic ne moze odbraniti.Investitorima se placa  10.000 evra po svakom  zaposlenom radniku samo da  dodju.Izdatak opet na teret gradjana Srbije. Pitanje je zasto se taj novac uskracuje  domacim privrednicima?Bice novih radnih mesta, poboljsanje standarda zivota gradjana. Izgradnja puteva, mostova , samo ako  budu ponovo izabrani.Sta sve nije receno, da te prosto glava zabole da se sve to registruje od strane biraca. Strpati sve to u kos  i na smetiliste sa sarenim lazima, je najbolje resenje, da glava ne boli. Nije samo  to sudbina Tadicevih obecanja. I ostali nisu nista  osim tralalajke rekli i obecali. Od svih ucesnika u predizbornoj kampanji, najgrlatiji su bili Dinkic i Ceda prasak,Draskovic. Pitam gradjane, sta su  konkretno culi od Jovanovica i Draskovica, osim mlacenje prazne slame i praznih teorija. Dinkic je po obicaju lupetao i mlatarao vunenim carapama da  pokaze  sta  ce  se po njemu proizvoditi u novo otvorenim fabrikama, ako  njegova regionalna Srbija pobedi. i on postane premijer vlade.  

 Najzad zavladala je  predizborna tisina, da se ljudi na miru  odmore i naspavaju posle tolike harlauke. Do sada  ih je najvise bilo kandidata za predsednika drzave. Ima tu dosta autsajdera. U prvom krugu, po svemu sudeci niko nece dobiti   vecinu. U drugom krugu ce se odlucivati o  izboru predsednika Srbije. Ko ce  biti pobednik te izborne trke znace se  posle 6. maja.Posle prvog kruga ce se najverovatnije naci 4 predsednicka kandidata Nikolic,Kostunica Tadic,Dacic.Ocekuju se finale izmedju Nikolica i Tabica. Podrska koalicionih partnera odluci ce  ko ce vladati Srbijom. Realnost je ocekivati koaliciju SNS,DSS,Nove Srbije.Iznenadjenje , vrlo lako moze biti Dacic. U dosadasnjoj vladi on je jedini koji je  nesto radio i pokazivao kakve takve rezultate. Verovatno ce se ponoviti predhodna Daciceva odluka ko ce biti predsednik i ko ce formirati vladu.

 

SRBI KOSOVA CE IMATI VELIKI UTICAJ U IZBORU  PREDSEDNIKA

Zbog stava  DS u dogadjajima oko Kosova i priznanja drzavnosti Kosova,Srbi Kosova  svoj glas  nece dati Tadicu. Na Kosmetu ce se  na iznenadjenje svih odrzati samo parlamentarni i predsednicki izbori. Od lokalnih izbora nema nista.  I ako je  Dejanovicka raspisala izbore na teritoriji Srbije ukljucujuci i Kosmet.Posebnim dogovorom sa Euleksom  izbora na lokalnom nivou nece biti. Tome se najvise suprotstavio Taci. Pod pritiskom  Brisela i Vasingtona, kompromis je napravljen tako da se ne zadire u unutrasnje stvari drzave Kosova i ispostuje rezolucija 1244. Rezolucija SB UN 1244 se tumaci kako kome odgovara. Pretnje Pristine su pojacane da se izbori na Kosovu ne odrze.Rizik je veliki da ce se na  nekom od 90 biralista na Kosmetu sprece izbori. Da li ce se Srbi Kosova drzati  postignutog dogovora  sa Euleksom da se ne odrze lokalni izbori je za neverovati. Mozda ce biti spreceni u nekoj opstini od strane Siptara , ali  ne na svim   opstinama.

 

NE POVERENJE U DIJASPORU

Na  izborima 6. maja dijaspora ce glasati samo u tridesetak izbornih jedinica. To je za polovinu manje nego na proslim izborima. Zvanicnici  se boje glasova dijaspore i nastoje  da se sto manji broj  Srba odazove glasanju. Od proslih izbora nista se nije uradilo da se omoguci  pravo glasa biraca i glasaju u mestu stanovanja. Mora se prelaziti  stotine i stotine kilometara do glasackog mesta.To je osnovni razlog sto  je mali broj interesanata  za obavljanje gradjanske duznosti.Zvanicnici nisu se ugledali na  Hhrvate  da se omoguci glasanje putem interneta. Razlog  kao sto je receno je strah od glasova dijaspore. Tvrdi se  da se trebaju otkloniti prepreke da  se dijaspora ukljuci u politicki zivot Srbije i daje svoj doprinos pravom da bude  biran i da bira. To je bar  do sada uskracivano pravo glasa dijaspore. Ako neko drugi vodi racuna o svojim glasacima i omoguci glasanje iz inostranstva putem interneta, zasto to nije moguce u Srbiji.

 

 U cilju aktivnog  politickog zivota dijaspore sa domovinom  formirana je  i Skupstina dijaspore, koja figurira samo na papiru  Skupstina dijaspore nema nikakvo pravo odlucivanja. Jedini cilj  formiranja  Skupstine dijaspore je da se preko nje deluje  na  finansiranje i ulaganja u privredu Srbije.Skupstina dijaspore je velika obmana gradjana saradnje  matice i dijaspore i resavanja problema  dijaspore. Neka se neko pohvali da je do sada  resio svoje pitanje, ili dobio odgovor nadleznih na postavljeno pitanje po bilo kom osnovu. Valda ce promenom sadasnje vlasti nastati promene odnosa matice i dijaspore.  Braco Srbi, u vasim rukama je vasa sudbina. Izadjite trezvene glave na  biralista 6. maja za bolje sutra.

29 April 2012

ЦИА и наши избори| Мирослав Лазански Политика

Gospodine Lazanjski;Cenim vas kao objektivnog, novinara, vojnog analiicara,ratnog izvestaca sa  svetskihh zarista i sukoba u pojedinim zemljama,mnogpbrojne intervjue sa odgovornim vojnim licnostima, poznavaoca domacih i svetskih zbivanja.Amerika je neprikosnovena i jedino u pravu kada je u pitanju njihova izvozna demokratija. To oni mogu raditi sve sto zele da bi dosli  do cilja. Ali kada je u pitanju neko drugi ko pokusava da im uzvrati istom merom, kao sto su to uradili Kinezi, to je  po njima za svaku osudu, mesanje u  unutrasnje stvari  njihove zemlje. Sve sto oni cine, je opravdano i u ime demokratije. Sve agresije  i vojne intervencije u Africkom prolecu, po njima su humanitarne intervencije, protiv diktature vlastodrzaca  u cilju zastite  civila. Iza te nihove takozvane humanitarn akcije  se krije njihova pozadina i krajnje namere da se dokopaju tudjih  resorussa i energenata. U libiji su intervenisali u rusenju  Gadafijevog rezima da bi se  docepali  libiske nafte i oslobodili 300 mmilijardi duga toj zemlji. Setimo se samo  sta su radili i koliko sredstava ulozili u  rusenju  Milosevica. Koliko su   miliona ulozili u Otporase i njihovu obuku u Budim Pesti, kao glavne snage rusilackog rezima u SRJ. Samo 40 miliona dolara su  utrosili na  kupovinu glasova protiv Milosevica. I ne samo  Amerika, vec i  Nemacka,Engleska,Francuska,Nordiske zemlje su bile izdasne u BULDOZER REVOLUCIJI u Srbji.Cak se i sam Ilic hvalio  koliko je  dolara podelio svakom ucesniku u Buldozer revoluciji.  Kome sada Amerika i zapadni svet pomaze  i koga podzava  nije tesko pogoditi.Najveci njihov poslusnik i potrcko je i dalje Tadic.Ceda prasak, Draskovic i drugi  miljenici zapada su posebna prica.Da nismo Libija, Gvatemala ,Iran, ali da  je propast totalitarizma  zamenjen demokratijom, ne delim misljenje sa  vama. O kojoj i kakvoj demokratiji u danasnjoj Srbiji je rec?. To ja zovem  DEMOSRATIJA A NE DEMOKRATIJA. Tadic vam je Katica za sve. On drzi sve konce u rukama.O svemu odlucujje,kako  drugi traze, krseci svakodnevno Ustav Srbije.

 

 

 

ЦИА и наши избори

Мирослав Лазански / Политика

(Фото: Танјуг)

Једино ме теши што ми у Србији ипак нисмо некакав Либан, Гватемала, Филипини и Иран из прошлих времена. Јер, код нас се пропаст тоталитаризма поклопила са коначном победом пуне демократије…

Да ли су Руси, Американци и Кинези уложили неке паре у предизборна збивања у Србији? И како? И ко на кога? Директно или индиректно? Пре десетак година амерички политички естаблишмент био је ужаснут због оптужби које су се појавиле у медијима да су Кинези покушали да тајним донацијама утичу на америчке председничке изборе. То што амерички Конгрес рутински одобрава на десетине милиона долара у виду прикривеног, или неприкривеног новца, да би утицао на изборе и унутрашњу политику других земаља, то се сматра нормалним. Дакле, не би ме зачудило да присталице Партизана оптуже Црвену звезду да Кинези улагањем у пројекат „Звездиног града" покушавају да утичу на наше изборе. Срећа је да високих функционера СПС-а има и у Звезди и у Партизану. Америчка национална фондација за демократију, основана 1982, ради данас оно што је некада ЦИА кришом чинила, троши годишње и по 40 милиона долара да би помогла политичке странке, радничке синдикате, дисидентске покрете и јавна гласила у више десетина земаља. Фондација је финансирала синдикате у Француској, Парагвају, на Филипинима, у Панами. Потпомагала је политичке странке у Португалији, Костарики,Боливији и у Северној Ирској, пољска Солидарност донирана је са око пет милиона долара, 400.000 долара дато је политичким групама у Чехословачкој да подрже избор Вацлава Хавела за председника 1990. За изборе у Никарагви 1990. фондација је обезбедила више од три милиона долара на име „техничке помоћи", од чега је део издвојен за помоћ Виолети Бариос де Чаморо, председничком кандидату којег су подржавале САД. Пре 15 година фондација је потрошила око два милиона долара за програме „стварања политичких институција" у Кини.

Од краја Другог светског рата САД су, захваљујући тајним операцијама ЦИА, постављале или уклањале лидере на сви континентима, кришом подржавале политичке партије блиских савезника, као што је Јапан, припремале државне ударе, шириле лажне гласине, подмићивале политичке личности и потрошиле милијарде долара да би поколебале јавно мњење. Наравно, Кинези сада само копирају Американце, па су тако и покушали да утичу на америчке изборе пре десетак година пребацујући паре једној странци.

Прве политичке активности ЦИА, којеветерани ове агенције сматрају и њеним највећим успесима, одвијале су се у Француској и у Италији 1947. и 1948. године, када су у те две земље комунистичке партије и комунистички раднички синдикати били надомак победе. САД су пребациле милионе долара у обе државе да би помогле странкама десног центра. Операције је у Италији надгледао Џејмс Енглтон, који је касније, као шеф контраобавештајне службе ЦИА, постао озлоглашен због параноје да КГБ има „кртицу" унутар ЦИА. Педесетих година ЦИА је помогла да се збаце лидери у Ирану и Гватемали, на њихова места доведени су диктатори, али пријатељи САД. ЦИА је тајно изманипулисала и изборе на Филипинима, у Либану и Непалу издвојивши у те сврхе милионе долара. Едвард Ландсдејл, легендарни оперативац ЦИА, практично је водио председничку кампању министра одбране Рамоса Могсесеја на Филипинима 1953. године. Ален Далес, шеф ЦИА у то време, издвојио је за ту операцију пет милиона долара. Паре је, иначе, дала „Кока-Кола" која је започела велики посао на Филипинима.

У Либану 1957. године ЦИА је средствима америчке владе и донацијама америчких петролејских компанија помагала хришћанске странке. Виктор Крејн Ивленд, официр ЦИА, касније је описивао како је у свом златно-белом аутомобилу одлазио у резиденцију председника Камија Самуна у Бејруту и исплаћивао новац.

ЦИА је потрошила четири милиона долара да би Едуарду Фреју Монталви помогла да на изборима у Чилеу 1964. године победи Салвадора Аљендеа. Девет година касније она је иницирала државни удар у којем је Аљенде, легитимно изабран за председника 1970, збачен и убијен.

Момци из Ленглија били су посебно активни у Јапану где су улагали лепе свотице долара и јена на кандидате јапанске Либерално-демократске странке, првенствено на подручју острва Окинава и због тамошње велике америчке војне базе. Едвин Рајшаурер, тадашњи амерички амбасадор у Јапану, у меморандуму од 16. јула 1965, са којег је скинут ембарго у септембру 1996, сугерише начине како да се јапанским партијама тајно достави новац у предизборној кампањи. И успело је.

Увек ће се водити борба између циљева и средстава, али је терет доказа данас много већи. Америка се тешко одвикава својих навика, па чак и када су оне и најплеменитије. Једино ме теши што ми у Србији ипак нисмо некакав Либан, Гватемала, Филипини и Иран из прошлих времена. Јер, код нас се пропаст тоталитаризма поклопила са коначном победом пуне демократије…

<br>